Labin - 10km
Labin (talijanski: Albona) grad je u Hrvatskoj, u Istarskoj županiji.
Labin je nastao na mjestu rimskog naselja Albona. Od 1295. bio je pod vlašću Pazinskih grofova, a od 1381. pod akvilejskim patrijarhom. Od 1420. do 1797. pod vlašću je Venecije, da bi potom pripao Austriji.
Nakon I. svjetskog rata Istru je okupirala Italija. Godine 1921. izbija pobuna labinskih rudara protiv fašističkog režima, te je osnovana Labinska republika s radničkom samoupravom, no nakon četrdesetak dana ugušena je vojnom intervencijom. Ta se pobuna smatra prvom uopće antifašističkom pobunom u svijetu i najznačajniji je događaj u povijesti labinskog rudarenja.
Tjekom drugog svjetskog rata veliki broj Labinjana sudjeluju u Narodnooslobodilačkoj borbi. Tom prilikom svoje živote je položilo više od 1.300 osoba. Nakon toga Labin je postao dio Hrvatske, odnosno Jugoslavije.
Gradska naselja
Sedamnaest naselja (stanje 2006) pripada gradu Labinu, to su: Bartići, Breg, Duga Luka, Gondolići, Gora Glušići, Kapelica, Kranjci, Labin, Marceljani, Presika, Rabac, Ripenda Kosi, Ripenda Kras, Ripenda Verbanci, Rogočana, Salakovci i Vinež.
Zemljopis
Labin je udaljen 3 km od mora, a 5 km od turističkog naselja Rapca na istočnoj obali Istre. Na brežuljku je smješten Stari Grad, a drugi dio grada poznat je pod nazivom Podlabin (prvotno nastao kao rudarsko naselje 30-tih godina prošlog stoljeća). Klima u Labinu je mediteranska, s prosječnom zimskom temperaturom od 6°C, a ljetnom od 24°C.
Spomenici i znamenitosti
Stari Labin je naselje akropolskoga tipa. Sadašnji izgled formira između XVI. do XVIII.stoljeća. Nekoć je bio okružen zidinama iz XIV.stoljeća, a u XVI.stoljeću se okružuje novim fortifikacijama. Grad se ponovno širi u XVIII. i XIX.stoljeću, kada se gradske zidine pretvaraju u stambene zgrade, pa čak i palače. U to vrijeme formira se sadašnji glavni starogradski trg zvan 'Crć' (danas 'Titov trg'). Stari grad obiluje kulturno-spomeničkom baštinom. Najstarije su građevine ostatci crkve sv. Justa iz IX.stoljeća. te ostatci župne crkve iz XI.stoljeća. Također obiluje renesansnim i baroknim patricijskim palačama. Poznate su renesansna palača obitelji Scampicchio iz XV.stoljeća te pretorska palača iz 1555. s renesansnim biforama. U XVII.stoljeću grade se i barokne palače Franković-Vlačić, Manzini i Negri. Ističe se palača Battiala-Lazzarini iz XVIII.stoljeća, jedna od najočuvanijih i najreprezentativnijih baroknih palača u Istri. U njoj je danas Narodni muzej Labinštine, sa bogatom arheološkom, etnografskom i kulturnopovijesnom zbirkom. U Muzeju je i replika rudničkog horizonta što je jedinstveno u Istri. Gradsko kazalište (Circolo) izgrađeno je 1843., a nastalo je preuređenjem fontika za žito iz 1539. Župna crkva sv. Marije današnji oblik poprima u XIV.stoljeću, a tijekom XVI. i XVII.stoljeća pregrađuje se i proširuje. Zvonik je izgrađen 1623. i otvoren je u ljetnim danima. Između župne crkve i palače Battiala-Lazzarini nalazi se i manja kapela iz XVIII.stoljeća, posvećena sv. Stjepanu, s jednim od najljepših i najraskošnijih baroknih crkvenih pročelja u Istri.
Unutar gradskih zidina nalazi se i kapela sv. Marije od Karmela iz 1615. Važna su i gradska vrata sv. Flora iz 1646. Glavnim trgom dominira lođa (gradska loža) iz XVII.stoljeća, te gradska palača izgrađena 1900. gdje je danas gradska uprava. Na padinama staroga grada smještene su tri manje crkve: sv. Marije Magdalene iz XIV. stoljeća, sv. Antuna i sv. Marije od Zdravlja iz XV. stoljeća, s vrijednim slikama A. Moreschia. Stari grad u današnje je vrijeme poznat i kao grad umjetnikâ (Labinski ateljeri). Naselje podno brda počelo se razvijati za vrijeme talijanske uprave Labinom netom prije II. svjetskoga rata. Tada je 1940. dovršena gradnja rudarskoga okna i naselja za potrebe rudnika. To naselje je nazvano Pozzo Littorio (ili Podlabin). Tada počinje intenzivniji urbani razvoj u dolini ispod staroga grada koji se naročito nastavio za vrijeme jugoslavenske uprave.
Sadržaj preuzet s Wikipedie.
